Hrvatsko čitateljsko društvo nacionalna udruga u svrhu promicanja i istraživanja čitanja već trideset godina povodom Međunarodnog dana pismenosti, 8. rujna, organizira stručno-znanstveni skup s ciljem okupljanja stručne javnosti te poticanja rasprava o pismenosti(ma) i dobrobitima čitanja u hrvatskom društvu. Ovogodišnji stručno-znanstveni skup Biblioterapijski pristup u poticanju čitanja i pismenosti Hrvatsko čitateljsko društvo organiziralo je u suradnji s Hrvatskom knjižnicom za slijepe, Školskom knjigom i Gradskom knjižnicom „Ivan Goran Kovačić“ Karlovac u velikoj dvorani Školske knjige (Masarykova 28, Zagreb).
Stručni skup posvećen biblioterapiji, govorio je o čitanju i mogućnostima koje književni tekst pruža u poticanju emocionalnog razvoja, dobrobiti i osobnog rasta. Skup je okupio stručnjake iz područja knjižničarstva, književnosti, edukacijske rehabilitacije, psihologije i psihijatrije te školske knjižničare koji u svakodnevnom radu sve češće prepoznaju knjigu kao više od izvora informacija i mjesto susreta s književnošću.
Program je otvoren svečanom dodjelom Priznanja „Đurđa Mesić“ za izvanredan doprinos na području čitanja i pismenosti, nakon čega su uslijedila izlaganja koja su biblioterapiju predstavila iz različitih stručnih i praktičnih perspektiva.
Dr. sc. Ljiljana Sabljak govorila je o knjizi i načinima njezina čitanja kroz vođeno čitanje i biblioterapiju, dok je prof. dr. sc. Renata Martinec naglasila povezanost riječi, emocija i imaginacije te iscjeljujući potencijal biblioterapije u edukaciji i rehabilitaciji. Prof. dr. sc. Davor Piskač i Anita Brozović Šolaić predstavili su iskustva Praktikuma literarne biblioterapije u Gradskoj knjižnici i čitaonici Ogulin, usmjerena na književni tekst kao prostor osviještenog emocionalnog rasta. Izlaganje Tihane Gašpert donijelo je perspektivu sudionika biblioterapijskih sesija i njihovu percepciju takvog oblika rada.
Posebno su vrijedna bila iskustva iz školskoga okruženja. Anja Kučan Buterin i Maja Cvjetković predstavile su razvojnu i literarnu biblioterapiju u radu školskih knjižničara, pokazujući kako se biblioterapijski pristupi mogu povezati s potrebama učenika i svakodnevnim radom školske knjižnice. Iva Šišak govorila je o čitateljskom krugu u nastavi lektire i prijelazu od razvojne biblioterapije prema socioterapijskom pristupu.
Stručni pogled na biblioterapiju zaokružila su izlaganja Ivane Bašić o prvom hrvatskom studiju biblioterapije u okviru neformalnog cjeloživotnog obrazovanja te izv. prof. prim. dr. sc. Gorana Arbanasa o mogućnostima čitanja dramskoga teksta Gospoda Glembajevi iz kliničke, edukacijske i terapijske perspektive.
Skup je otvorio važno pitanje o ulozi školskog knjižničara u vremenu u kojem se od knjižnice očekuje mnogo više od posudbe knjiga. Književnost može biti polazište za razgovor, razumijevanje vlastitih i tuđih emocija, razvoj empatije i stvaranje sigurnog prostora za promišljanje iskustava. Pritom biblioterapija nije tek preporučivanje „prave knjige za određeni problem“, nego promišljen i stručno utemeljen proces u kojem književni tekst postaje poticaj za razgovor, refleksiju i osobni razvoj.
Za školske knjižničare osobito je poticajna spoznaja da se čitanje može povezati s emocionalnom pismenošću i dobrobiti učenika, ali i da takav rad zahtijeva odgovarajuće kompetencije, znanja i suradnju s drugim stručnjacima. Upravo se u tome otvara prostor za još snažnije povezivanje školskog knjižničara s pedagogom, psihologom, učiteljima i drugim stručnjacima škole.
Biblioterapija tako vraća knjigu njezinoj jednoj od najvažnijih funkcija: ona nije samo nešto što čitamo, nego i prostor u kojem možemo bolje razumjeti sebe, druge ljude i svijet oko sebe. Za školsku knjižnicu to je poziv da nastavi biti mjesto susreta knjige i čovjeka, ali i mjesto razgovora, empatije i emocionalnog rasta.
