Marko Puškarić, iz 2.S3 razreda, rekao je kako mu je ovo bilo najgore iskustvo do sada, da se jako umorio i da mu je jako teško bilo stajati cijeli sat i objašnjavati. Da mu je razred bio dobar, jedino da je “učenica Glavaš” sjedila kao da je u birtiji, koristila mobitel i unatoč upozorenjima nije htjela pisati.

Razredu se “novi nastavnik” svidio i rekli su da im je čak i objasnio neke stvari koje im nisu bile jasne.

Fabijan Brnjetić, iz 3.TV razreda, rekao je kako mu je bilo izrazito naporno, pogotovo, stajati cijeli sat i obilaziti učenike da vidi tko što radi. Kaže da je razred bio težak za suradnju, a nekim je učenicima čak dodijelio plusiće (Balić, Lutring) za suradnju, no neki su dobili i bilješku da nisu ništa radili na satu.

Razred je rekao da su prvo bili zbunjeni dok se “novi nastavnik” nije saživio sa svojom ulogom i da nisu razumjeli što treba raditi, ali da je kasnije bilo odlično i da je bio izrazito pravedan.
 

Učenik Niko Tomić, iz 3.TE razreda, na početku je vrlo šaljivo pristupio svojoj novoj ulozi, no kako je vrijeme odmicalo bio je sve ozbiljniji i stroži. Rekao je da je sretan što mu se pružila takva prilika, a posebno mu je bilo teško uspostaviti komunikaciji sa svim učenicima i doprijeti do svih. On je pohvalio učenike Barišića i Farčića, za koje je rekao da je i očekivao lijepu suradnju, a neke učenike je nagrdio, kao i učenicu Glavaš koja se gađala papirićima iz zadnje klupe.
 

Što je na sve to rekla nastavnica Amanda Glavaš?

Ovo iskustvo bilo je izrazito zanimljivo i iskreno nisam znala što očekivati na početku. Moram priznati da sam se iznenadila jer su se sva trojica naših nastavnika odlično snašla za što su bili nagrađeni. Svi su se vodili onom disciplina prije svega, a moj je zadatak bio oponašati loše ponašanje učenika općenito, da vide kako to izgleda iz druge perspektive. Tako sam ja neprestano pričala, tipkala na mobitel, nepristojno sjedila, ustajala se bez dozvole, gađala papirićima, a najsimpatičnije mi je bilo stalno ispitivati “kad će nama to trebati”, “zašto mi to radimo”, “kada će zvoniti” i sl. te čekati odgovore! No, moram priznati, dobro su se snašli i u mnogim situacijama i rečenicama sam prepoznala pojedine nastavnike naše škole. Također, moram napomenuti da su učenici koristili različite metode rada, nije to bila samo frontalna nastava, što je svakako pohvalno. Sve u svemu, ovo je bilo jedno odlično iskustvo i za razrede i za mene, a mislim da je bilo poučno za sve te da bismo to mogli u budućnosti i češće, ali i ozbiljnije, prakticirati.